Dopustiva ograničenja slobode kretanja radnika u interpretaciji Suda Europske unije

Sažetak

Kada se promatra razvoj prakse Suda u pogledu ograničenja slobode kretanja radnika opravdanih razlozima javnog poretka, javne sigurnosti i javnog zdravlja te u pogledu iznimke javne službe, neupitno je da se Sud odlučio za tzv. aktivističko djelovanje.  Također, Sud je s jedne strane ostavio državama članicama slobodu procjene ograničenja, ali joj je i postavio granice kako ona ne bi postala temelj za zlouporabu. Takvo djelovanje Suda države članice nisu uvijek dočekivale otvorenih ruku, a pogotovo se kao problematično postavilo pitanje iznimke javne službe. Na tom je području, što će se pokazati u ovom radu, Sud pojačao pritisak na države članice u tolikoj mjeri da je doveo u pitanje smisao postojanja navedene iznimke iz stavka 4. članka 45. Ugovora o funkcioniranju Europske unije.