UGOVOR O LEASINGU KAO UGOVOR SUI GENERIS TRGOVAČKOG PRAVA?

Miho Baće, Ratko Brnabić

Sažetak


 

Za pozicioniranje glavne točke ovog istraživanja prije svega potrebno je sažeti teorijski pristup koji suvremena pravna književnost ima u odnosu na podjelu ugovora trgovačkog prava. Takva podjela mora proizlaziti iz provjerenih teorijskih krugova kontinentalnog prava prije svega njemačkog i austrijskog. Osim što su njemačka i austrijska pravna književnost izrazito zastupljena unutar kontinentalnog pravnog kruga, ujedno i njihova gospodarstva imaju veliki udio gospodarske aktivnosti unutar pravnog posla leasinga. Pored toga ta gospodarstva su bila i pioniri u uvođenju tada novog financijsko pravnog proizvoda leasinga iz Sjedinjenih Američkih Država u Europu, pa su time i teorijske rasprave unutar njemačkog i austrijskog pravnog kruga time vođene dužim empirijskim komponentama.
Takav pristup uključuje različite metode podvođenja konkretnih ugovora imenovanim ugovorima, a posebnu pažnju obratiti na utvrđivanje karaktera mješovitih i atipičnih odnosno sui generis ugovora. U tom smislu potrebno je prikazati načine određenja imenovanom ugovoru, konkretnog ugovora primjenom određenih zakonskih normi koje određuju imenovani ugovor i prikazati više podvrsta koje su utemeljene na različitim teorijama o primjeni pravnih normi kojima je uređen konkretan imenovani ugovor.
Na temelju tako pripremljene teorijske podloge ali i sudske prakse potrebno je usporediti ugovor o leasingu s kupoprodajom i najmom, te doći do zaključka o pozicioniranju ugovora o leasingu unutar opće prihvaćene podjele ugovora.


Ključne riječi


easing, ugovor o leasingu, posao leasinga, imenovani i neimenovani ugovori, mješoviti i sui generis ugovori.

Puni tekst:

PDF