Poredbenopravni prikaz načela savjesnosti i poštenja

Sažetak

Načelo savjesnosti i poštenja jedno je od glavnih načela obveznog prava, koje se pojavljuje već u rimskom pravu. Njegov je razvoj usko povezan s poimanjem načela pravednosti, ostalih načela obveznog prava, ali i doktrinom equity u engleskom pravu. Riječ je o pravnom standardu koji, osim što nameće dodatne obveze sudionicima obveznopravnih odnosa i služi tumačenju ugovora, može biti primjenjivan i u svrhu ublažavanja strogog formalizma te postizanja efekta elastičnosti i prilagodljivosti pravnog poretka brzom razvoju privatnoga prava. Pri tome se uvijek nameće pitanje u kojem trenutku dolazi do narušavanja trodiobe vlasti zadiranjem sudbene vlasti u zakonodavnu vlast. Iz tog razloga sudbena vlast nije pretjerano sklona primjenjivati to načelo u svrhu ublažavanja strogog formalizma pa je uočena tendencija definiranja pravnih situacija kada će se načelo primjenjivati (tzv. Fallgruppen). Iz analize hrvatske sudske prakse i Zakona o obveznim odnosima može se primijetiti da ta tendencija postoji i u hrvatskom pravu. Naime, iako je obveza postupanja u skladu s načelom savjesnosti i poštenja prilikom sklapanja i izvršavanja ugovora propisana kao opće načelo, Zakon o obveznim odnosima u pojedinim slučajevima posebno naglašava potrebu poštivanja toga načela. To je dovelo do pojave da i sudska praksa ovo načelo više primjenjuje u situacijama kada je obveza njegova poštivanja dodatno propisana. No ipak, kada bi odluka u pojedinim slučajevima mogla dovesti do povrede načela pravednosti, sudska je praksa tumačila i primjenjivala načelo savjesnosti upravo kao otvoreno pravno pravilo. To je vidljivo i u hrvatskoj sudskoj praksi u slučajevima višestrukog ugovaranja otuđenja prava vlasništva kada je kasniji kupac stupio u posjed nekretnine i(li) ishodio upis prava vlasništva u zemljišnu knjigu.