DRUŠTVENI PRITISAK I ARBITRAŽA BONI VIRI U RIMSKOM PRAVU

Sažetak

Arbitraža boni viri jedna je od vrsta arbitraža rimskoga prava. Uobičajeno se u romanistici opisuje kao čisto privatan, nesankcioniran i prigodan način rješavanja sporova izvan sudskoga postupka čiji se pravorijek mogao svoditi na adjudikaciju, ali se u praksi ponajčešće spor rješavao i na druge načine. Potonje gledište na arbitražu boni viri potječe iz rimskoga prava. Međutim, sagledava li se ta vrsta arbitraže iznutra – zajednice koja ju je izgradila i iz koje potječe – njezina je kvalifikacija stubokom drugačija. Sve povezano s tom vrstom arbitraže u naznačenome je smislu rezultat zajednice (kolektiva) i društvenog pritiska uvjetovanoga tradicijskim običajnim pravilima. U potonjemu značenju, ako se vrednuje u okvirima stvarnosti u kojima je nastala i funkcionirala, arbitraža boni viri po svemu je izričaj javnoga (publicum), što se ostvaruje kroz prepoznatljiv društveni pritisak zajednice. U ovome članku analizirat će se potonja odrednica arbitraže boni viri, pri čemu će se posebno propitivati utjecaj društvenog pritiska na poimanje arbitra kao bonus vir, osnivanje arbitražnoga suda, funkcioniranje arbitraža u praksi i, naposljetku, na izvršenje pravorijeka.