Posebnosti trgovačkog u odnosu na opće civilnopravno posredovanje

Petar Miladin, Hrvoje Markovinović

Sažetak


Trgovački posrednik je historijskipravno neizostavna figura trgovačkog prometa. On je to i danas, neovisno o tome što Zakon o obveznim odnosima (nadalje ZOO) govori tek o ugovoru o posredovanju. Nema dvojbe da ZOO uređuje i građanski i trgovački ugovor o posredovanju. I pravna i poslovna praksa dužne su uvažavati posebnosti trgovačkog posredovanja. Očekuje se stoga da i pravna doktrina dade svoj obol ispravnom pozicioniranju i trgovačkog i općeg građanskog posredovanja. Danas nam je potreban obrat od historijskopravne paradigme koja primjenu pravila koja uređuju posredovanje veže uz to je li određeni posrednik trgovački ili građanski subjekt. Težište treba staviti na to sklapa li se konkretan ugovor u okviru obavljanja gospodarske (posredničke) djelatnosti ili u vezi s njome. Daljnje je pitanje, u čemu se sastoji posrednikova činidba posredovanja, odnosno što je sadržaj posredničke gospodarske djelatnosti, zavrjeđuje li, naime, posrednik svoju proviziju već na temelju toga što je  svom nalogodavcu naznačio, pronašao osobu s kojom je on potom sklopio ugovor, odnosno ako je samo spojio nalogodavca i njegovog ugovornog partnera, ili posrednik mora aktivno sudjelovati u pregovorima i tako faktički izravno pridonijeti sklapanju posredovanog posla. I po tom pitanju uočavaju se razlike između trgovačkog i građanskog ugovora o posredovanju. Rad raspravlja i o dvostrukom posredovanju, posrednikovoj nepristranosti, institutu zaključnice te drugim posebnostima trgovačkog ugovora o posredovanju.


Puni tekst:

PDF