PROBOJ PRAVNE OSOBNOSTI S POSEBNIM OSVRTOM NA KOMPARATIVNU SUDSKU PRAKSU

Sažetak

Jedno od temeljnih pravila u pravu društava ističe da članovi društava ne odgovaraju osobno za obveze društva nego da snose samo ograničeni poslovni rizik za poslovanje tj. da mogu izgubiti samo ono što su u društvo i uložili.  Cilj ovoga rada je otvaranje rasprave o nizu slučajeva u kojima je zbog zaustavljanja zloupotrebe nužno probiti pravnu osobnost te posljedično uspostaviti direktnu osobnu odgovornost članova društva za obveze samog društva. Tako, u hrvatskom zakonodavstvu postoji posebna zakonska osnova za proboj pravne osobnosti u čl. 10. st. 3. koja eksplicitno spominje zloupotrebu kao temeljnu pretpostavku za uspostavu proboja. Ova činjenica tako stvara i potpuno drugačije pravno okruženje za razvoj instituta od drugih stranih država kao što su Njemačka, Engleska ili SAD. Navedena zakonska osnova tako implicira širu ulogu instituta od one koja je zastupljena u stranim državama, ali istovremeno ostavlja čitav niz pitanja, kao što su potreban stupanj krivnje, pravni doseg, a i druga, otvorenim. Kroz analizu strane i domaće sudske prakse postaje evidentna neujednačena sudačka praksa te posljedično i pravna neujednačenost i nepredvidljivost. Iz ovoga razloga je veliki izazov nametnut hrvatskim sucima koji dobivaju zadaću daljnjeg razvoja primjene instituta proboja pravne osobnosti.