Konvencija o europskim krajobrazima između općenitosti i prava čovjeka

Sažetak

U tekstu se sustavno prikazuju odredbe Konvencije o europskim krajobrazima, višestranog međunarodnog ugovora nastalog u okrilju Vijeća Europe, a kojega je stranka i Republika Hrvatska. Na početku, daje se pregled definicije krajobraza i promjene u koncepciji krajobraza kao zaštićenog dobra koje su se oblikovale u ovoj Konvenciji. Upozorava se na redefiniranje krajobraza kao objekta zaštite u prijelazu od koncepcije koja krajobraze promatra kao odijeljene segmente državnog područja koje zaslužuju zaštitu, prema koncepciji prema kojoj planiranje i politike usmjerene na očuvanje krajobraza trebaju biti primijenjene na cjelokupno državno područje. Pri tome, problematizira se općenitost te definicije te se pokušava odgovoriti na pitanje kako formulacija definicije utječe na cjelinu Konvencije i njezinu normativnu vrijednost. Nakon razmatranja definicije krajobraza, analizira se i detaljnije ukazuje na specifičnosti pojedinih odredbi same Konvencije. Na kraju, razmatra se i pitanje povezanosti Konvencije s područjem zaštite prava čovjeka, osobito socijalnih i kulturnih prava te se odgovara na pitanje zašto se Konvencija ne može smatrati ugovorom o pravima čovjeka, ali može za njih imati određenu simboličku važnost.