Uobičajeno boravište ostavitelja prema Uredbi o nasljeđivanju

Sažetak

Uobičajeno boravište ostavitelja ključan je pojam Uredbe o nasljeđivanju i za određivanje nadležnog suda i za određivanje mjerodavnog prava. Taj pojam nije definiran odredbama Uredbe, već su u njenoj preambuli dane smjernice nadležnim tijelima za utvrđivanje uobičajenog boravišta. Nedostatak definicije ove poveznice omogućuje njezinu fleksibilnost te ostvaruje važno načelo međunarodnog privatnog prava- načelo najuže veze. Istovremeno, taj nedostatak može se očitovati u nepredvidljivosti te manipulaciji poveznicom s ciljem ostvarenja primjene povoljnijeg prava. U fokusu razmatranja ovoga rada jest određivanje uobičajenog boravišta ostavitelja za potrebe Uredbe o nasljeđivanju. Ključna razmatranja odnose se na pitanje koliko praksa Suda EU-a razvijena u drugim područjima međunarodnog privatnog prava može biti primijenjena u kontekstu Uredbe o nasljeđivanju, kako je Sud EU-a odredio uobičajeno boravište u svojoj praksi koja se odnosi na Uredbu o nasljeđivanju te kako hrvatski sudovi određuju ovu poveznicu.