SUKOBLJENIM SREDSTVIMA DO KOMPLEMENTARNIH CILJEVA: KARTELSKI POKAJNICI KARTELSKI POKAJNICI U PARNICAMA ZA NAKNADU ŠTETE I USPOSTAVA RAVNOTEŽE IZMEĐU JAVNE I PRIVATNE PROVEDBE EUROPSKOG PRAVA TRŽIŠNOG NATJECANJA

Sažetak

Europsko pravo tržišnog natjecanja generalno se percipira kao javnopravna disciplina unutar šireg pojma trgovačkog prava. Od svojih početaka, razvijalo se kao skupina pravila o zabrani određenih ponašanja od strane poduzetnika, koja imaju štetan učinak na slobodnu i ravnopravnu tržišnu utakmicu, a u slučaju Europske unije, i na ostvarenje cilja uspostave zajedničkog (unutarnjeg) tržišta. Provedba tih pravila povjerena je javnim tijelima koja imaju kapacitete i ovlasti istraživati, prepoznati i sankcionirati njihovo kršenje – Europskoj komisiji (Komisija) na razini Europske unije i nacionalnim agencijama za zaštitu tržišnog natjecanja (nacionalne agencije) na razini država članica (tijela za zaštitu tržišnog natjecanja). U svrhu što efikasnijeg suzbijanja protuzakonitog ponašanja, tijelima su postupno davane veće i kreativnije ovlasti. Jedno od najjačih oružja kojima Komisija i nacionalne agencije raspolažu u suzbijanju najtežih oblika povrede tržišnog natjecanja je institut imuniteta kartelskih pokajnika, odnosno oslobađanje od upravno-kaznene mjere prvog člana kartela koji dobrovoljno pristupi tijelu za zaštitu tržišnog natjecanja nudeći potpunu suradnju u razotkrivanju kartela. Imunitet pokajnika pokazao se kao ne samo vrlo atraktivan dodatak dotadašnjem tradicionalnom arsenalu sredstava, već je s vremenom preuzeo ulogu najefikasnije i najčešće korištene metode za suzbijanje kartela, osobito u praksi Komisije. Karteli, naime, osim što su od svih oblika narušavanja tržišnog natjecanja najopasniji i najizravnije ugrožavaju tržišnu utakmicu, po svojoj su prirodi tajni i teško uočljivi, a još teže dokazivi. Formalni dokazi o njihovom formiranju uglavnom su vrlo dobro sakriveni, a nužno ne moraju niti postojati. U takvim je situacijama, stoga, od presudne važnosti svjedočanstvo člana kartela koji je pod pritiskom rizika od razotkrivanja i straha od visoke novčane kazne odlučio nadležnom tijelu predočiti, odnosno dovesti ga do dovoljne količine dokaza kako bi se kartelni sporazum razotkrio i kartel uspješno suzbio.