UČINKOVITOST ZAHTJEVA ZA SUĐENJE U RAZUMNOM ROKU U KAZNENOM POSTUPKU U STADIJU RASPRAVE (Prikaz slučaja)
Sažetak
Pravo na suđenje u razumnom roku učestalo je predmet razmatranja domaćih i inozemnih autora.
Iako o tematici koja je predmet razmatranja postoji brojna literatura koja s više aspekata pristupa problematici brzine suđenja, naglašavajući pri tome značaj toga segmenta u sintagmi prava na pošteno suđenje, izravan motiv za pokušaj doprinosa dosadašnjim razmatranjima temelji se na vijestima o najavi jednog od najvećih i najskupljih suđenja u povijesti pravosuđa SAD-a.[1] Slijedom objava u medijima očukuje se da će suđenje, u po svim najavama spektakularnom procesu, trajati oko četiri mjeseca.
Unatoč različitosti sustava kaznenog postupka najavljena dinamika postupanja u navedenom slučaju nameće potrebu kritičkog sagledavanja dužine vođenja kaznenog postupka u okviru hrvatskog pravosudnog sustava.
Predmet razmatranja je učinkovitost postojećeg modela zaštite prava na suđenje u razumnom roku primjenom kazuistične metode, odnosno kroz prizmu korištenja mehanizma za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku u kaznenom postupku pred Županijskim sudom i načina pristupa Ustavnog suda. Analizom postupanja u postupku zaštite prava te sagledavanje nomenklature primjenjenih kriterija i načina obrazlaganja odluka moguće je izvesti zaključak o učinkovitosti mehanizma za zaštitu prava i usklađenosti sa stavovima Europskog suda za ljudska prava.
Važnost takvog sagledavanja nalazi se u činjenici što je postupak pred Ustavnim sudom ultimativna mogućnost provjere domaćeg sustava zaštite ljudskih prava, a time i provjere njegove učinkovitosti.[2]
Za istaknuti je kako je u fokusu razmatranja učikovitost mehanizma u fazi rasprave, centralnog stadija kaznenog postupka kojega za potrebe ovog pregleda sagledavamo od pripremnog ročišta pa do donošenja i otpravka odluke. Takvim suženim pristupom nastoji se naglasiti potreba efikasnog upravljanja i nužnost koncentracije raspravljanja.[3]Legitimnost očekivanja sudionika u postupku u odnosu na realizaciju prava na suđenje u razumnom roku trebala bi se bazirati na jasnim i konzistentnim kriterijima koji bi svojom dosljednošću u primjeni ujedno omogućavali i realizaciju ustavnog načela jednakosti pred zakonom.
[1] Suđenje Joaquinu Archivaldu Guzman Loeri znanom kao “El Chapo” pred District Court Brooklyn. Radi se o iznimno složenom postupku u kojem dokazni materijal obuhvaća više od 100.000 snimljenog audio materijala i u kojem je predviđeno saslušanje više od 100 svjedoka.
Za usporedbu je i medijski iznimno praćeno suđenje O.J.Simpsonu koje je od odabira porote trajalo 11 mjeseci (od 9.11.94. do presude u listopadu 1995.godine, uhapšen 17.lipnja 1994.)
[2] Iako se rad fokusira na položaj okrivljenika za istaknuti je kako je ostvarenje prava od interesa za sve sudionike postupka, osobito oštećenika te za društvo u cjelini.
[3] Predmet razmatranja nije povreda članka 5. Konvencije koja se primjenjuje pri razmatranju duljine pritvaranja, premda je za istaknuti kako je činjenica pritvaranja od relevantnog značenja pri razmatranju povrede prava na suđenje u razumnom roku.